St. Marienthal

St. Marienthal – Putovanje u srce Europe
U mojoj školi, u učeničkim krugovima, uobičajena je konstantna priča o željama i nadama svih učenika o odlasku na seminar u St. Marienthal. Kod naših profesora česta je izjava „to je odlična prilika za nova iskustva”. U redu, uglavnom su u pravu. Međutim, priča o ovom seminaru, koji se odigrava u srcu Europe, puno je uzbudljivija od toga.
Učenici moje škole već nekoliko godina imaju priliku sudjelovati na seminaru u St. Marienthalu. Sam seminar se održava u kompleksu manastira St. Marenthala koji se nalazi na jugoistoku Njemačke, u blizini Görliza, pod pokroviteljstvom je Europske unije, a zemlje iz kojih dolaze sudionici su, pored BiH, i Njemačka, Švedska, Litva, Letonija, Poljska, Italija i Češka. Iz nekih zemalja dolaze po dvije škole, tako da ukupno bude šezdesetak sudionika.
Šest učenika koji dolaze na seminar predstavljati svoju školu i zemlju su po pravilu među  najboljim učenicima pojedinih škola. U mojoj školi izbor pravi profesorica njemačkog jezika u suradnji s direktoricom i ravnateljem škole. To su učenici koji se prvo moraju dokazati u Multimedijalnoj sekciji koja se na neki način i bavi stvarima koja se dešavaju na seminaru.
Svake godine seminar se bavi drugom temom i svaka škola ima zadatak da pripremi kratak film na zadanu temu. Ove godine tema je bila volonterstvo, inspirirana je godinom volonterstva koju je proglasila Europska unija. Naši predstavnici izabrani su pred kraj prošle školske godine i bilo mi je drago što sam i ja jedan od njih. Film i ostale pripreme smo uradili preko raspusta. Bili smo spremni za polazak!
Naše putovanje počelo je jednog nedjeljnog jutra, neobično sunčanog i toplog, s obzirom da je bio 2. listopad. Dugo opraštanje s roditeljima i prijateljima bilo je sve teže što je dulje trajalo. Roditelji su nas konačno pustili uz naše obećanje da ćemo biti dobri i da ćemo se čuvati. Da nas pozdravi i poželi nam sretan put, došao je i ravnatelj naše škole. Tako je grupa od šest učenika s veoma optimističnom profesoricom krenula na jedinstvenu avanturu u srce Europe.
​Prvi dio puta do Zagreba prošao je brzo, veselo i ugodno. Napravili smo samo jedno pogrješno skretanje, točnije, propustili smo jedno skretanje za izlaz s autoputa. Napokon smo stigli na aerodrom u Zagrebu i požurili da čekiramo torbe i karte, uz neizbježan strah ženskog dijela grupe da torbe ne budu preteške. Ubrzo smo završili s tim obaveznim stvarima i sa osmijesima na licima ukrcali smo se na avion za Berlin.
​Let je prošao bez nekih značajnijih događaja. Uglavnom smo uživali u predivnim pogledima, bili glasni po običaju i teško smo skrivali nestrpljenje oko dolaska, iako je let trajao nepuna dva sata. Napokon, dobili smo upozorenje da vežemo pojaseve jer smo uskoro trebali sletjeti. Iako jako neobično za ovo doba godine, i potpuno suprotno od naših očekivanja, u Berlinu je bio izuzetno sunčan i topao dan, kao da je nagovještavao daljnje raspoloženje putovanja. Ubrzo smo bili na poznatom S-banu na putu za glavnu željezničku stanicu, odakle smo trebali nastaviti putovanje za St. Marienthal. Na toj kratkoj etapi imali smo prvo presjedanje. Ta presjedanja smo ubrzo zamrzili, uglavnom zbog teškog prtljaga koji smo svaki put morali nositi uz stepenice i niz stepenice, a uz to je muški dio, u duhu same teme seminara, volontirao i nosio preteške torbe ženskog dijela ekipe.
​Na glavnu željezničku stanicu stigli smo za nekih sat vremena od  slijetanja. Željeznička stanica je ogromna, moderna i predivna građevina, pretežno urađena u staklu. Tu smo imali prvu pauzu dok se profesorica pozabavila kartama. Sat vremena nakon toga bili smo spremni da krenemo za St. Marienthal. Imali smo jedno presjedanje, a nakon toga tri sata vlakom do Görliza. Već pomalo umorni, taj dio puta  smo vidjeli kao odličnu priliku za odmor i tako optimistični sjeli smo u prvi vlak. Da ne bi sve prošlo tako savršeno i da bismo se malo razbudili, potrudio se Murphy, jer usredotočeni na ozbiljnu temu razgovora s profesoricom, uspjeli smo propustiti stanicu na kojoj smo trebali presjesti, a kako smo imali samo deset minuta za presjedanje, izgubili smo sat vremena dok je došao sljedeći vlak. To zakašnjenje se uzročno-posljedičnim vezama produžilo na više od tri sata. Usprkos tome, bili smo zadovoljni što smo dobili prvu priliku da odspavamo. Na stanicu u Görlizu stigli smo oko 22:00 sata i tu su nas dočekala dva profesora iz Njemačke. U St. Marienthal smo stigli oko 23:00 sata, previše umorni da radimo bilo što. Dobili smo ključeve od soba i rano otišli na spavanje.
​Tek sljedećeg jutra postali smo svjesni ambijenta St. Marienthala. Predivne građevine i priroda okruživale su ovaj prostor smješten na tromeđi Njemačke, Poljske i Češke. I na naše oduševljenje, i ovdje je bilo, što je bilo izuzetno neobično za ovo doba godine, veoma toplo i sunčano. Nakon doručka dobili smo i prvu priliku za upoznavanje na prvoj zajedničkoj radionici. Nekoliko zajedničkih igara za „razbijanje leda” i jedna igra predstavljanja i ubrzo su prva poznanstva bila sklopljena. Tih prvih par sati zajedničkog rada i zabave prošlo je brzo, a sljedeći korak je bio raspoređivanje u grupe i kratki sastanci sa koordinatorima grupa.
​Sudionici seminara mogli su birati, shodno svom interesu, između više grupa: film, bend, internet i radio, reporteri, kratki spotovi i glumačka grupa. Iz naše škole imali smo tri člana u bendu, dva odlična reportera/fotografa i jednog člana glumačke grupe. Koordinatori grupa bili su, ili profesori iz pojedinih škola, ili profesionalci u nekim područjima koji su bili pozvani na seminar, kao što je bio slučaj s filmskom  grupom. Film, bend i glumačka grupa surađivali su na velikom filmu koji se pravio na temu seminara, dok su ostale grupe radile samostalno. Režiser velikog filma je bila djevojka iz Litve, sad već studentica, koja je godinama sudjelovala na ovim seminarima i već ima redateljskog iskustva. Počeo je ozbiljan rad. Za ručkom smo prepričavali prve doživljaje i nova poznanstva. Već smo bili svjesni posebnosti ovog mjesta i samog seminara. Nakon ručka grupe su nastavile ozbiljnije raditi na projektima. Bend je dobio zadatak kakvu pjesmu treba komponirati, a ostali su imali prve radionice edukativnog tipa. Večer je bila rezervirana za predstavljanje nacionalnih posebnosti  pojedinih zemalja. Prvi su se predstavljali učenici iz Litve, a poslije njih, iste večeri, i Letonci i pokazali su nam na svoj način duh svojih zemalja.
​Ubrzo je uspostavljen tempo seminara koji je, može se reći, bio u neku ruku magičan. Tijekom dana učenici iz osam različitih europskih zemalja zajedničkim snagama pokušavaju da na svoj način stvore nešto novo. Bez obzira je li u pitanju muzika, film ili fotografija, sama činjenica da je to ostvareno u zajedništvu različitih kultura i nacionalnosti samo po sebi je posebno, a i ostvareni rezultati uvijek oduševljavaju. Svaka večer bila je prilika za nevjerojatan i poseban uvid u kulturu svih tih zemalja. Naša nacionalna večer, naravno, bila je posebna. Dijelom zbog kulturno-historijske prošlosti naše zemlje, ali i specifičnog temperamenta ljudi s ovih prostora. Naša prezentacija, muzika i plesovi koje smo predstavili, oduševili su internacionalnu publiku. Na neki način, te večeri bili smo najbolji ambasadori naše zemlje, ali i tijekom cijelog seminara. Lako smo se navikli da svaki dan radimo ono što najviše volimo, bilo da je to sviranje gitare ili fotografiranje. Međutim, od svega toga najviše smo cijenili druženja s učenicima iz ostalih europskih zemalja. S nekim od njih čak smo sklopili iskrena prijateljstva. U jednom trenutku zapanjila nas je činjenica da sad imamo prijatelje u velikom dijelu Europe!
​Kao i sve dobre stvari, i ova priča završava jedne subote. To je bio posljednji dan seminara, uzbudljiv dan jer tada su sve grupe prikazale ono što su uradile. Bend je imao mali koncert, gledali smo filmove i kratke spotove i prezentacije ostalih grupa. Te večeri bila je i završna žurka, koju smo ove godine mi organizirali. Veselje je trajalo do kasno u noć. Sljedećeg jutra smo ustali umorni i u ne baš najboljem raspoloženju za pakiranje, koje smo još morali brzo obaviti. Na red je došlo ono najmrskije. Sa suzama u očima smo se oprostili od naših prijatelja, učenika iz Italije, Češke, Poljske, Letonije, Švedske, Njemačke i Litve koji su već dugi niz godina prijatelji naše škole. Do željezničke stanice odvezao nas je vozač škole iz Litve. Rastanak  nam je lakše pao kad smo saznali da putujemo jedan dio puta s učenicima iz Italije i Švedske. S nama je do Berlina putovao i profesor  glume sa seminara. Ovog dijela puta se malo sjećam jer sam veći dio prespavao. Jedino što mi je u sjećanju ostalo je predivni pejzaž koji me i ispratio u carstvo snova i presjedanje u autobus, jer se dio pruge  renovirao.
​Kada smo konačno stigli u Berlin oko podne saznali smo da će taj dan učenici iz Italije provesti s nama jer putuju tek sutra za Rim! Pored toga, profesor glume Andreas, koji je inače rođen i veći dio života proveo u Berlinu, ponudio se da bude naš vodič toga dana. Požurili smo do našeg veoma zanimljivog hostela, u čijoj reklami, između ostalog, stoji da „imaju najveći vanjski prostor za pušače (provjereno)!“. Brzo smo završili sa spremanjem i bili smo spremni da se nađemo s ostalima u 16:00 sati na stanici u Varšavskoj ulici. I to je bilo prvi put da možemo uživati u predivnom Berlinu bez nošenja prtljaga! Jedna od lekcija naučenih u Berlinu je da su najbolji vodiči upravo stanovnici nekog mjesta. Profesor Andreas, umjetnik po prirodi, nije nam dao uobičajenu turističku turu, što smo mogli i očekivati. Vidjeli smo Berlin kroz oči umjetnika, doživjeli jedan alternativni Berlin. Saznali smo mnogo o nevjerojatnoj povijesti grada, vidjeli ona mjesta kojih nema na razglednicama, poput napuštenih stambenih zgrada koje su nastanili umjetnici, posjetili jedan od najvećih buvljaka u Europi i još mnogo toga. Nakon zajedničke večere, s tugom smo se oprostili s prijateljima Talijanima i Andreasom.
​Sljedeći dan nastavili smo brzim tempom od ranog jutra, samo što smo sada obilazili najpoznatije lokalitete njemačke prijestolnice i vodič nam je bila naša profesorica. Zbog velebnog Reichstaga, Brandenburških vrata i ostalih građevina u okolini neprestano smo ostajali bez daha. Kasnije smo imali priliku vidjeti nevjerojatnu razliku između zapadnog dijela grada, koji je klasični primjer moderne blještave metropole, i istočnog koji vas toliko opije svojim izgledom, misterijem i takvim lokalitetima zbog kojih poželite da nestanete u tom mravinjaku neobičnih lica i uhvatite ritam tog magičnog mjesta. Zaista, Berlin je jedan od najupečatljivijih i najljepših gradova koje sam ikada posjetio, jedno od onih mjesta koja imaju dušu! Našu cjelodnevnu turu završili smo na Alexander Platzu, odakle smo se zaputili u hostel oko 23:00 sata. A onda opet ono mrsko pakiranje i sve što ga prati, a ustati se mora rano.
​Ujutro smo pospani i tužnoveseli krenuli na aerodrom. Čekiranje i ostale zavrzlame ovaj put su prošle mnogo lakše i bezbolnije. Put do Zagreba lagano, a uskoro smo se našli opet u našoj maloj sunčanoj Banjoj Luci koja nam je, poslije ove velike avanture, izgledala nekako mala.
​ Puni novih iskustava i dojmova mnogo smo razmišljali o putovanju. Zajedno dijelimo neopisivu sreću što smo sudjelovali u jednom takvom događaju „iz kojeg uvijek proizađe nešto izuzetno“, kako je to lijepo rekao Rudi,  jedan od profesora iz Njemačke kojeg ćemo uvijek pamtiti.

Milan Tubić, Opća gimnazija KŠC-a Banja Luka

Arhiv objava

Naša misija

Svojim obrazovnim i odgojnim konceptom gimnazija želi da mladi ljudi postignu ljudsku, ćudorednu i duhovnu zrelost i da je unesu učinkovito u suvremene društvene promjene. Ona želi mlade ljude osposobiti za život i zvanje u sve kompleksnijem suvremenom svijetu.

Gimnazija treba voditi računa o posebnim odlikama koje su specifične za katoličke škole diljem svijeta, kao i o njihovoj povijesti u ovom gradu i zemlji te o vlastitoj profiliranosti…

Gimnazija treba doprinositi ostvarivanju istinskog humanizma koji je otvoren za etičke i religiozne dimenzije i koji je kadar doprinijeti upoznavanju i pravilnom vrednovanju kultura i duhovnih vrednota različitih civilizacija.

Gimnazija se mora truditi oko njegovanja ugodne klime u međuljudskim odnosima; oko temeljitog odgoja mlade osobe u njenoj integralnosti, te o visokom nivou posredovanja znanja. Nastavna klima mora biti prožeta međusobnim povjerenjem, kako bi mladi ljudi naučili podnositi opterećenja, pravilno postupati s vlastitim željama i potrebama i pravilno se razvijati za zrelu osobu s unutarnjom osobnom slobodom.